Jov 29 je poglavlje natopljeno sećanjem.
Iscrpljen stradanjem i optužbama, Jov okreće lice ka prošlosti i seća se dana kada je život bio čitav — kada je Bog bio blizu, kada je porodica bila oko njega, i kada je bio poštovan, koristan i voljen.
To je bol sećanja na bolje dane. I ovo je jedno od najnežnijih i najljudskijih poglavlja u knjizi.
Kada me je Bog čuvao
Jov 29:2–3
"O da mi je bilo kao pređašnjih meseci, kao dana kada me je Bog čuvao; Kad je svetiljka Njegova sijala nad glavom mojom, i kad sam pri svetlosti Njegovoj hodio kroz tamu;"
"O da mi je bilo kao pređašnjih meseci." Jovovo srce poseže unazad ka vremenu koje je prošlo.
Seća se kada je Božja "svetiljka sijala nad glavom mojom" — kada je hodio u toplini Božje blizine, kada su čak i tamna mesta bila obasjana Božjom svetlošću. To su bili dani kada se osećao držanim, čuvanim, praćenim.
Postoji naročita tuga u sećanju na doba kada je Bog bio blizu, dok sedimo u onom u kome se čini dalek. Ako si ikada pogledao unazad i pomislio, "nekada je bilo lakše osetiti Tebe, Gospode," Jov se molio tvojom molitvom.
Oči slepome, noge hromome
Jov 29:15
"Bio sam oči slepome, i noge hromome bio sam ja."
Jov se seća, takođe, dobra koje je nekada činio.
Bio je "oči slepome, i noge... hromome." Izbavljao je siromaha koji je vapio, i siroče koje nije imalo pomoćnika. Istraživao je stvar stranca. Bio je, kako kaže, "otac ubogima."
Ovo je bio Jov — ne tajni grešnik kakvog njegovi prijatelji zamišljaju, nego čovek čiji je ceo život bio izliven u brizi za slabe. Ovaj portret tiho ruši njihovu teologiju.
I ovde ima nečeg dirljivog. Deo onoga što je Jov izgubio jeste radost korisnosti — biti onaj koji je pomagao, koji je podizao, koji je služio. Postati iz onoga ko pomaže onaj kome je pomoć potrebna sopstvena je duboka tuga.
Poštovan na vratima
Jov 29:16
"Bio sam otac ubogima, i stvar koju nisam znao istraživao sam."
Jov se seća poštovanja koje je nekada uživao. Kada bi došao na gradska vrata, mladi bi se sklanjali u stranu, a starci bi ustajali. Knezovi su zadržavali svoje reči; plemići su ćutali. Ljudi su čekali njegov savet kao kišu.
Bio je poštovan, cenjen, slušan. A sada ga ismevaju i najniži od najnižih.
Vredi to blago imenovati: veliki deo Jovove tuge ovde jeste gubitak identiteta. Toliko od onoga ko je mislio da jeste — poštovani starešina, pomoćnik nemoćnih, čovek koga je Bog čuvao — oduzeto mu je. A kada nam se oduzmu naše uloge i naša korisnost, prisiljeni smo da se zapitamo ko smo ispod njih.
Blaga reč za čitaoca
Ako žališ za dobom koje je prošlo — svojim zdravljem, svojom korisnošću, vremenom kada se Bog osećao bliže, ulogom koja te je definisala — Jov 29 sedi uz tebe u toj tuzi. Nije slabost ni nedostatak vere žaliti za danima kada si bio čitav. Jov je žalio za njima naglas, u Pismu, pred Bogom.
Ali čuj ovo nežno. Tvoja vrednost nikada zapravo nije bila u tvojoj korisnosti, tvom ugledu, pa čak ni u tome koliko ti je Bog bio blizu u najboljim danima. To su bili darovi, i ispravno je žaliti za njima. Ali ispod svake uloge koju si izgubio, i dalje te drži Bog čija ljubav prema tebi nikada nije zavisila od onoga što si mogao da učiniš.
Kada se čini da je svetiljka koja je nekada sijala nad tvojom glavom ugašena, On nije. Bog koji te je čuvao u dobrim danima čuva te i sada, na način previše dubok da bi se osetio. Ti nisi ono što si bio — a i dalje si, potpuno, Njegov.
Pitanja za razmišljanje
- Jov je čeznuo za danima "kada me je Bog čuvao." Postoji li doba kada si osećao Boga bližim za kojim čezneš — i šta bi značilo poverovati da je On jednako blizu i sada?
- Deo Jovove tuge bio je gubitak radosti korisnosti. Da li si ikada žalio zbog prelaska iz onoga ko pomaže u onoga kome je pomoć potrebna, i gde nalaziš svoju vrednost kada ti se korisnost oduzme?
- Toliko od Jovovog identiteta mu je bilo oduzeto. Ko si ti ispod uloga koje bi mogao izgubiti — i kako Božja nepromenljiva ljubav odgovara na to pitanje?
Kratka molitva
Gospode, ponekad čeznem za danima kada je život bio čitav i kada si se osećao blizu — kada je Tvoja svetiljka sijala nad mojom glavom.
Hvala Ti što nije bez vere žaliti za onim što je prošlo; dozvolio si Jovu da žali naglas pred Tobom.
Podseti me da moja vrednost nikada nije bila u mojoj korisnosti ili ugledu, nego u Tvojoj ljubavi koja se nikada ne menja.
Kada staro doba prođe, a ja ne znam ko sam, drži me kao Svoje. To se nije promenilo, i nikada neće.
Amin.
JMS