Pre nego što se pojavljuju jasle, pre pastira i zvezde, Jovan otvara svoje Jevanđelje u večnosti.
On ne počinje rođenjem. Počinje Rečju — večnom Rečju koja je bila kod Boga, i bila je Bog, pre nego što je svet postao. A zatim nam kazuje najzapanjujuću stvar koja se ikada dogodila: ta Reč postade telo, i dođe da se nastani među nama.
Reč postade telo
Jovan 1:14
"I Reč postade telo i nastani se u nama puna blagodati i istine; i videsmo slavu Njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca."
Večno postade vremeno. Beskonačno postade malo. Reč koja je rečju stvorila zvezde uze na sebe pluća, kožu i srce koje kuca kao ljudsko.
Ovo je tajna u srcu cele hrišćanske vere: Bog nije ostao daleko. Nije ostao samo glas s neba ili zakon uklesan u kamenu. Došao je blizu — toliko blizu da su Ga mogli držati u naručju, dodirivati, oplakivati, grliti.
"Reč postade telo." Ne utvara, ne privid, već pravo telo — glad, umor i suze. Bog je u potpunosti ušao u naše stanje, ne zadržavajući ništa za sebe.
Razapeo je Svoj šator među nama
Reč prevedena kao "nastani se" još je nežnija nego što zvuči. Ona znači da se uselio kao u šator — razapeo je Svoj šator među nama. To je ista slika kao sa skinijom u pustinji, gde je Božije prisustvo silazilo da obitava usred Njegovog naroda.
Vekovima je Božije obitavalište bilo šator, a potom hram — sveto mesto odvojeno od ostalih, kome su samo retki mogli prići. Ali u Hristu je Božije obitavalište hodilo prašnjavim putevima Galileje. Prisustvo koje je nekada ispunjavalo Svetinju nad svetinjama sada je sedelo za trpezom sa grešnicima.
I evo čuda za svaku dušu koja žudi za Božijom blizinom: celo kretanje Jevanđelja jeste Bog koji se približava. Najpre je obitavao među nama u Hristu. Zatim je, kroz tog istog Hrista, došao da obitava u nama Svojim Duhom. Skinija se selila od šatora, do Čoveka, do samog srca svakog vernika.
Bog iz Jovana 1:14 nikada nije bio zadovoljan time da ostane na odstojanju. Oduvek se kretao ka nama — i nije stao sve dok nije mogao da načini Svoj dom u tebi.
Slava zavijena, blagodat otkrivena
"Videsmo slavu Njegovu," kaže Jovan — ali to je bila zavijena slava. Ne zaslepljujuća svetlost sa Sinaja, već slava umotana u obično telo, slava koju je trebalo videti očima vere.
A kakva je to bila slava? "Puna blagodati i istine." Ne prvenstveno moć, ne prvenstveno veličanstvo, već blagodat i istina — dobrota i stvarnost, milost i iskrenost, savršeno sjedinjene u jednoj Ličnosti.
Ovako je Bog izabrao da pokaže Svoju slavu svetu: ne obarajući nas svojom silinom, već dolazeći nežno, pun blagodati, dovoljno blizu da voli.
Blaga reč za čitaoca
Ako si ikada osećao da je Bog dalek — neka sila negde visoko iznad, presveta ili preogromna da bi ti se približila — Jovan 1:14 je tvoj odgovor.
Cela priča Jevanđelja jeste Bog koji smanjuje razdaljinu. Reč postade telo. Beskonačno postade malo. Prisustvo koje je ispunjavalo hram došlo je da sedne pored slomljenih, onih koji sumnjaju, nečistih — i još uvek to čini.
I isti taj Bog koji je razapeo Svoj šator među nama žudi da načini Svoj dom u tebi. Blizina koja je počela u Vitlejemu ne završava se tamo. Ona dopire sve do tišine tvog sopstvenog srca, gde Hristos, Svojim Duhom, dolazi da obitava.
Ne moraš se penjati da bi pronašao Boga. U Hristu, On je već sišao da pronađe tebe — pun blagodati, pun istine, dovoljno blizu da te zagrli.
Pitanja za razmišljanje
- Reč "postade telo" — Bog je u potpunosti ušao u naše stanje. Šta za tebe znači to što Bog nije ostao dalek, već je došao dovoljno blizu da bude dodirnut?
- Bog se selio od obitavanja u šatoru, do Čoveka, do srca vernika. Gde najviše žudiš da upoznaš tu blizinu u sopstvenom unutrašnjem životu?
- Hristova slava bila je "puna blagodati i istine." Kako te teši to što Bog otkriva Svoju slavu ne obarajući te svojom silinom, već dolazeći nežno, pun blagodati?
Kratka molitva
Gospode, Ti nisi ostao daleko. Reč postade telo i razape Svoj šator među nama — i još uvek se približavaš.
Hvala Ti što je celo Tvoje srce usmereno na smanjivanje razdaljine, sve dok ne načiniš Svoj dom u meni.
Otvori moje oči da vidim Tvoju slavu, zavijenu u blagodat i istinu, nežnu dovoljno da voli.
Dođi i obitavaj u meni, Gospode Isuse. Ja sam sada Tvoja skinija. Načini Svoj dom u mome srcu.
Amin.
JMS