Posle šestog anđela sa trubom, priča zastaje.
Između šeste i sedme trube, nebo udahne.
I u tu pauzu ulazi silni anđeo, mala knjiga, i čudna zapovest:
Pojedi je.
Otkrivenje 10 je tiše od prethodnog poglavlja. Nije o vojskama. Radi se o Reči — kako ona dolazi do nas, i šta čini kada je u nama.
Silni anđeo i duga
Otkrivenje 10:1
"I videh drugog anđela silnog gde silazi s neba, obučenog u oblak, i duga beše nad glavom njegovom, i lice njegovo beše kao sunce, a noge njegove kao stubovi ognjeni."
Ovaj anđeo je obučen u slavu — oblak, dugu, sunce, oganj.
A duga nije slučajnost.
Duga je stari znak Božjeg zaveta, Njegovo obećanje posle potopa da će milost imati poslednju reč nad gnevom.
Tako ovde, usred truba i suda, Bog šalje glasnika okrunjenog svojim obećanjem. Čak i u vreme upozorenja, zavet i dalje počiva nad njegovom glavom kao kruna.
Ovako Bog radi. On nikada ne dozvoljava da sud putuje bez milosti koja hoda uz njega.
Sedam gromova koji behu zapečaćeni
Otkrivenje 10:3–4
"I povika glasom velikim, kao lav kad riče; i kad povika, progovori sedam gromova glasovima svojim. I kad izgovori sedam gromova glasove svoje, hteh da pišem; i čuh glas s neba koji mi govori: Zapečati šta izgovori sedam gromova, i ne piši toga."
Ovo je izuzetan trenutak.
Jovan čuje nešto — sedam gromova, stvarnih i jasnih — i biva mu rečeno da to ne zapisuje.
Postoje stvari koje Bog govori a koje nisu za stranicu. Postoje tajne koje On čuva.
I tu treba da naučimo jednu tihu poniznost: nije nam sve dato da znamo.
Verno srce ne zahteva svaku tajnu. Ono veruje Onome koji jedne gromove pečati a druge otkriva, i počiva u onome što mu je dato.
Neki od najdubljih Božjih postupaka s tobom nikada neće biti objašnjeni rečima. To su zapečaćeni gromovi. Neka budu sveti.
Vremena više neće biti
Otkrivenje 10:5–6
"I anđeo koga videh gde stoji na moru i na zemlji, podiže ruku svoju k nebu, i kle se onim koji živi va vek veka... da vremena više neće biti."
Anđeo diže ruku i zaklinje se velikom zakletvom: čekanje se privodi kraju. Odlaganje neće trajati zauvek.
Za svetog u patnji, ovo je jedna od najutešnijih rečenica u knjizi.
To znači da dugotrajna bol pitanja "dokle, Gospode?" ima odgovor. Odlaganje nije napuštanje. Postoji poslednji dan kada Bog kaže dosta — i čekanje je gotovo.
Istorija nije beskrajni krug. Ona se kreće ka "više neće biti." Ka kraju suza. Ka Njemu.
Mala knjiga — slatka i gorka
Otkrivenje 10:9–10
"I otidoh k anđelu, i rekoh mu: Daj mi knjižicu. I reče mi: Uzmi i pojedi je; i grko će biti u trbuhu tvom, ali u ustima tvojim biće slatka kao med. I uzeh knjižicu iz ruke anđelove, i pojedoh je; i beše u ustima mojim slatka kao med; i kad je pojedoh, postade gorka utroba moja."
Ovo je srce poglavlja.
Jovan ne samo da čita knjigu. On je jede.
Reč Božja nije namenjena samo za proučavanje. Namenjena je da se unese, proguta, učini delom nas.
A kada uđe, ona je i slatka i gorka istovremeno.
Slatka — jer je to Reč Božja, a nema ničeg slađeg od Njegovog glasa, Njegovih obećanja, Njegove blizine.
Gorka — jer Reč takođe govori istinu o grehu, o sudu, o svetu koji još nije iscelen. Nositi Božju Reč iskreno znači nositi tugu za onim što žalosti Njegovo srce.
Svako ko je zaista voleo Pismo poznaje ovaj čudni dvostruki ukus. Ista Reč koja teši, i osuđuje. Isto jevanđelje koje spasava, i košta.
Ako je tvoja vera bila samo slatka, možda još nisi jeo duboko. A ako je bila samo gorka, još nisi okusio med. Prava stvar je oboje.
Moraš opet prorokovati
Otkrivenje 10:11
"I reče mi: Valja ti opet prorokovati narodima, i plemenima, i jezicima, i carevima mnogim."
Pošto pojede knjigu, Jovanu nije dozvoljeno da je zadrži za sebe.
Reč koja uđe mora ponovo izaći.
Ono čime nas Bog hrani, On namerava da govori kroz nas. I med i gorčina treba da se dele — nežno, verno, sa svetom kojem su potrebni i slatkoća blagodati i ozbiljnost istine.
Nežna reč za čitaoca
Otkrivenje 10 je poziv na dublji odnos sa Rečju Božjom.
Ne da je preletiš. Ne da se prepireš oko nje. Nego da je pojedeš.
Da je pustiš da bude slatka na tvom jeziku ujutru, i da te uznemiri na mestima koja još treba da se promene.
I da veruješ delovima koji su zapečaćeni — gromovima koje On ne objašnjava, vremenu koje čuva za sebe.
Duga je i dalje nad glavom glasnika. Zavet i dalje stoji. I jednog dana, uskoro, vremena više neće biti.
Do tada, uzmi i jedi. Neka Reč u tebi napravi dom. Onda idi, nežno, i govori.
Pitanja za razmišljanje
- Jovanu je rečeno da pojede malu knjigu, ne samo da je pročita. Kako bi izgledalo da ti dublje uneseš Reč Božju — da dopustiš da postane deo tebe, a ne samo informacija koju proučavaš?
- Knjiga je bila slatka i gorka istovremeno. Gde si okusio i utehu i cenu praćenja Hrista, i kako ih držiš zajedno?
- Sedam gromova su bili zapečaćeni i ostavljeni neobjašnjeni. Postoji li deo tvog života gde ti Bog nije dao odgovore, i možeš li verovati Onome koji iz ljubavi pečati neke gromove?
Kratka molitva
Oče, nauči me da jedem Tvoju Reč, a ne samo da je čitam.
Učini je slatkom za mene — slađom od svega što ovaj svet nudi — i neka njena gorčina obavi svoj iskreni posao u meni, menjajući ono što treba da se promeni.
Gde si zapečatio grom, daj mi mir da ne razumem. Gde si progovorio, daj mi hrabrost da poslušam.
A kada čekanje potraje, podseti me: vremena više neće biti.
Amin.
JMS